Rastanemo se sa suzama u očima i kažemo da ćemo nastavit živit i nikakve veze na daljinu neće bit. Jučer sjedim na kavi sa svojim kolegama i čujem poznat smijeh. Okrenem se kad ona. Suze su mi na oči krenule i samo ustanem i krenem prema njoj iako nisam znao ima li koga.Kada me je vidjela skamenila se, a zatim osmjeh od uha do uha i suze. U toliko godina ni ona ni ja nismo imali ozbiljne veze. Shvatio sam da prava ljubav nikada ne može proći. Sutra će se useliti u moj stan, a ja odoh kupiti prsten.
“2000. godina. Nas dvoje zaljubljeni, živimo u Zagrebu”
