“Maturanti, on imućan ja dijete razvedenih roditelja. Ostanem trudna, mama ga ubijedi da sam svakakva i da dijete sigurno nije njegovo.
Ostavi me i ode da studira u drugi grad. Ja pobjegnem u Njemačku kod strica, uz pomoć rodbine nekako preživljavam.
Upoznam čovjeka svog života, dobrog, brižnog, pametnog, između ostalog finansijski potkovanog. Udam se, on zakonaki usvoji moju kćerkiću, dobijemo još dvoje djece.
Nakon 13 godina gospodin se javlja, djevojka koju je mama odabrala ne može da ostane trudna, pa bi sad da stupi u kontakt sa kćerkom. Pa da li ljudi imaju obraz, znaju li šta je sram. “
