Prije dvije godine, mom ocu je dijagnostifikovan rak.
U tom periodu, od silne brige, udaljila sam se od supruga. Zajedno smo 16 godina, od toga 6 u braku. Preživjeli smo i smrt naše bebe zajedno. Imao je proslavu mature, u gradu gdje je išao u srednju. Sreo dobru drugaricu, koju sam i ja upoznala još prije. Počeli se dopisivati svako veče, nisam provjeravala, vjerovala sam da je zezanje, ali rekla sam da mi smeta, da dok ja brinem za tatu, on se kleberi s njom.
Tata je ok sada… Poslije vidim na izvodu putarina, 2x. Išao je kod nje, dok sam mislila da je na poslu. Kada sam ga pitala, priznao mi da su se poljubili.
A slj put je išao da joj kaže da se kaje. Prešla sam preko svega, jer ne mogu da žrtvujem sve te lijepe godine. Ima i moje greške, nisam ga smjela zapostaviti. Ali, ja se svaki dan skoro setim toga. Hoću li ikad moći oprostiti? Znam da se kaje, i znam da me voli.
On je najneiskvarenija duša. Dobrica. Ne mogu zamisliti dan bez njega.
