Ljudi, prije neku noć mi se dešava situacija iz filmova.
Došao ja u stan nakon treninga, i izašao na terasu da čitam knjigu, i odjednom pažnju mi zaokupljuje buka, dreka, cika, momak i djevojka se svađaju oko nečega.
I on je ubjeđjuje da stane da sačeka, da ga sasluša, ona ništa kulira ga i sjeda u auto i pun gas. Momak počinje da plače na klupici ispred zgrade (on je ridao, ne plakao), i ja ponešen emocijama niti znajući momka ne znajući da li je kriv, bacam mu ključeve od auta, i govorim mu eto ti ih tu i tu idi ne puštaj je.
Elem ujutro me čeka…
Elem ujtro me čeka momak u autu, sretan, zahvaljuje mi do neba, oće da me časti, ja odbijam ne znajući kako da reagujem još u čudu da sam mu uopste dao auto.
Razmijenili smo brojeve, oni me zvali na večeru kod njih, ja otišao, momak se kune da bolju osobu nije od mene upoznao, da mu je nevjerovatno da postoje takvi ljudi, oće za kuma da me zove.
A meni i dalje ne dolazi u glavu šta me natjeralo da dam auto nepoznatom momku…
“Ljudi, prije neku noć mi se dešava situacija iz filmova”
