“Za koji dan slavim 9 godina braka sa prelijepom ženom. Imamo i sina malog, Dušan se zove.
Dogovorili se da odemo negdje van države na par dana. Izabere Novi Sad, kaže omiljeni grad iz mladosti.
Presjeklo me nešto u tom trenutku. Nisam bio tamo otkad sam nju išao da vidim.
I dan danas se sjećam svega. Mislio sam da je sejćanje nestalo sa godinama. Ali evo, izgleda da nije. A i kako da zaboravim…
….djevojku koju sam volio. Prvu. Imali smo po 17 godina i velike snove.
Dijelili smo te snove samo u priči, znali smo da oni neće ići zajedno. Ne žalim stvarno, žena mi je divna osoba. Samo evo sada kada se spomenuo njen grad, sjetio sam se svoje srodne duše. jSetio sam se nje. Drugačije. Koliko god da volim svoju izabranicu, ne mogu da griješim dušu i da kažem da nikada nisam pomislio kako bi bilo da si ti na njenom mjestu. Pa kako da mi bude sa djevojkom u koju sam prvi put bio zaljubljen. Ali izgleda da je sudbina htjela drugačije.
Mada ne krivim sudbinu, moralo je tako. Valjda nismo znali šta gubimo. Daljina…”
“Za koji dan slavim 9 godina braka sa prelijepom ženom”
