Moja žena je bila u sedmom mjesecu trudnoće kada se saplela i pala niz stepenice. Pred mojim očima gledao sam kako gubim sve što imam u životu, a bio sam nemoćan.
Ostala je bez svijesti, pokušavao sam da je osvijestim, ali mi nije uspijevalo.Uprtio sam je, odnio u auto… put do bolnice je trajao vječnost, koliko god sam brzo vozio izgledalo je kao da se nemičem.
Kada sam konačno stigao do bolnice, doktori su je preuzeli i nakon par pretraga ustanovili da je doživjela blaži potres mozga i da joj život nije ugrožen, a na sreću i bebi je preživjela.
Nemate pojma koja sreća je to bila za mene, u jednom trenutku sam mislio da gubim sve, a onda saznate da je sve OK. Moja supruga je žena od čelik.
