“Danas me je ispred pekare zaustavio prosjak i traži nešto siće da kupi hljeb
Bio sam u žurbi i dajem mu svu siću iz novčanika, nije mnogo možda oko 2 marke i nastavljam dalje.
Sve to je po mojoj procjeni trajalo maksimalno 10 ili 15 sekundi.
Potom sjedam u auto i nastavljam put i iz suprotnog pravca lik ulijeće u makaze i pokušava nemoguće preticanje.
Ide prema meni, u zadnji čas je dovršio preticanje, a toliko blizu sudara je bilo da sam mu vidio strah i paniku u očima. Ja sam pola sata bio blijed i noga mi je drhtala sve do odredišta. Tek kasnije shvatam, onih 10 ili 15 sekundi mi je glavu spasilo.
Ima BOGA koji ti vrati negdje u životu za neku sitnicu ili dobro djelo koje si napravio. Drago mi je što ne poginuh danas…”