Moj odnos sa hranom je dosta oprečan: Ja hranu obožavam, ona mene mrzi. Zapravo, hranu volim toliko da sam do prije par godina bio morbidno gojazan, toliko da sam izmislio kuhinjsku vagicu koja mjeri kalorije da vi ne biste morali da se maltretirate, i uz njenu pomoć izgubio 40 kilograma. Od tad održavam kilažu tako što računam kalorije i vježbam, prisjeća se novinar Majkl Grotaus koji je sproveo jedan eksperiment o kome je i napisao tekst.
Jedem sve što želim, sve dok ne prelazim broj kalorija. Dakle, sve dok ne pređem tu cifru od 2.000 jedem sve što mi padne na um i zdrav sam.
E pa, ispostavilo se da nije baš tako. Jer, iako mi je ljekar čestitao na mršavljenju, upozoren sam da unosim previše rafinisanog šećera koji je poguban ne samo za tijelo već i za mozak.
Objasnila mi je da previše rafinisanog šećera koji se nalazi u slatkišima, sokovima, bijelom hljebu, tjestenini, svim bezmasnim jogurtima, sosevima, majonezima i ostaloj hrani od nas čine nervozne ljude koji donose glupe odluke. To što sam mršav i bez dijabetesa ne znači da sam zdrav.
KOLIKO ŠEĆERA UNOSITI?
Američka zdravstvena organizacija kaže da muškarci ne bi trebalo da unose više od 37.5g šećera dnevno, dok žene ne bi trebalo da unose više od 25g. Međutim, odnedavno kažu i da bi i muškarci i žene trebalo da se ograniče na maksimalno 25 grama. Istraživanja kažu da prosječan Amerikanac dnevno unese 126g šećera a da toga nije ni svjestan.
Nisam joj baš vjerovao ali sam riješio da sprovedem eksperiment i riješio da na dvije nedjelje u potpunosti izbacim sav rafinisan šećer. Bio sam uvjeren da neću vidjeti nikakvu promjenu, a kako sam se samo prevario, a evo šta sam shvatio.
TEŠKO JE
S praktične strane gledišta, zaista je teško. Sve što kupite ima u sebi šećer, čak i hrana poput hamburgera. Morao sam da se odreknem čak i mlijeka. Umjesto toga, jeo sam voće i povrće, ribu, piletinu, meso i integralnu pastu i pirinač.
Nisam izbacio sav šećer iz ishrane, samo rafinisani. Šećer iz voća, masti i ugljenih hidrata je u redu. Da to ne unosim, ne bih dugo preživio.
Uz to, nisam menjao svoj kalorijski unos. Jeo sam kao i uvijek između 1.900 i 2.100 kalorija dnevno i vježbao.
PROMJENE RASPOLOŽENJA
Prvi dan je protekao glatko. Jeo sam voće, ribu za ručak i odrezak sa salatom za večeru. Nedostajalo mi je mleko u kafi i čokoladica, ali ništa što nije moglo da se prevaziđe.
Već drugog dana stvari su se promijenile. Iako sam imao sjajan doručak (2 pomorandže, jaja, integralni pirinač i povrće), oko 2 popodne sam se osjetio kao da me je pregazio voz. Boljela me je glava i vrtelo mi se u glavi naredna tri dana a samo sam mislio na slatkiše. Četvrtog dana više nisam mogao da se koncentrišem na posao. Jedino na šta sam mislio bili su slatkiši. Bio sam nervozan i svadljiv.
Šestog dana se nešto desilo. Glavobolje su nestale. Voće je postalo slađe. Devetog dana bio sam nov čovjek i bio fokusiraniji nego ikad ranije. Reakcije su mi bile brze i smislene. Telo mi se priviklo na novi režim. Sada kada su mi nivoi šećera u krvi bili stalno uravnoteženi, bio sam i sam u ravnoteži.
BOLJE SAM SPAVAO
Zaista, već oko sedmog dana zaspao bih desetak minuta nakon što bih legao. Inače bi mi trebalo između pola sata i sat. Uz to, prirodno sam počeo da se budim ranije.
NEOČEKIVANO MRŠAVLJENJE
Iako sam unosio isti broj kalorija, nekako sam uspio da smršam, i to pet kilograma za dvije nedelje. Tijelo zaista efikasnije sagorijeva proteine, voće i povrće. Zaista izgleda da nije stvar samo u kalorijama već i u kvalitetu hrane.
Poslije dvije nedjlje mogu da kažem samo da su mi se oči potpuno otvorile i po prvi put sve vidim jasno. Mentalno sam bolje nego ikad. Sretniji sam, bolje reagujem i fokusiran sam. Moj odnos sa hranom je takođe promijenjen. Više nemam neobjašnjive napade gladi. Poslije obroka sam sit i do sedam sati.
Sve je sjajno ali ja se i dalje plašim da neću moći da odoljevam šećeru vječno. Sve šanse su protiv mene jer šećer je svuda sakriven. Nadam se samo da ću moći da istrajem u svom putu.
