“Katolik sam i moje tri sestre su udate. Najstarija za katolika, druga za pravoslavca i treća za muslimana.
Najmlađa nije udata još uvijek. Sestrići i sestričina su mi preslatki. Imam ih šestoro. Sve ih obožavam, iako su četvoro druge vjeroispovijesti.
To mi nikada nije bilo važno. Moja su krv, a očevi su im dobri ljudi, i u mojoj kući su svi dobrodošli.
Ali, boli me što ih djed ne prihvata. Od kada su se udale, dvije ćerke mu u kuću nisu ušle.
Kako može da za unuke ne pita, i da svoju djecu ne primi u kuću. Ja to da shvatim ne mogu.”
Bonus:
“Nikad u životu nisam više plakala”
“Nikad u životu nisam više plakala.Oženio se, a istu noć me nazvao i rekao da ako ga još uvijek volim da se spremim i da idemo na kraj svijeta, da bježimo.
Problem je u tome što ne bih mogla sebi oprostiti svu bol njegove sadašnje supruge.Cijelu noć nisam oka sklopila, razmišljala sam šta da uradim, a onda sam donijela odluku.
Ujutro sam ga nazvala i rekla da ga volim kao nikog, ali da me barem malo volio nikada se ne bi ni oženio.A onda sam spustila slušalicu. Ne kajem se.”
