Kada sam se zaposlila u jednoj maloj firmi (šef i nas troje radnika), šef mi je rekao da sam ja šesta osoba koja je na toj poziciji i da je petero ljudi dalo otkaz u posljednjih godinu dana. Bilo mi je čudno, jer je posao fin, nema stresova, sjedi se za kompom, nema previše posla, plata pristojna… A onda sam saznala zašto. Došao je red ….
…na prvu platu, koju mi je šef isplaćivao “u ratama” na svakih nedjelju dana. Trebalo je skoro 3 mjeseca da primim jednu platu. Postala sam šesta i posljednja osoba koja je dala otkaz, jer mu je firma propala posle toga. Nema pare za radnike, a želi da posao bude urađen. Žao mi je, rođače, ali ljudi rade za pare, ne jer im je dosadno kod kuće.
BONUS:
Internacionalno takmicenje vatrogasaca… 1 mjesto – 100.000 Dolara.
Zapaljena zgrada… Americki vatrogasci stupaju u akciju… vozila zauzimaju polozaje oko zgrade… pozar ugasen za 25 minuta.
Njemacki vatrogasci… isti scenario… vozila oko zgrade… vatra ugasena za 23 minuta.
Bosanksi vatrogasci… vatrogasni FAP ulijece pravo u prizemlje zapaljene zgrade… iskacu iz kamiona i udaraju lopatama, jaknama, bacaju zemlju, galama, vika, jauci… vatra ugasena za 6 minuta.
Okuplji novinari pitaju Bosansku ekipu:
– “Nevjerovatan poduhvat, sta cete da uradite sa osvojenim parama?”
BiH Vatrogasci:
– “Paaa…prvo cemo da kupimo kocnice za FAP-a”.