On prakticira islam, a ona pravoslavlje: Eldar i Milena nakon 28 godina otkrili su da su braća i sestre.
Prije više od 25 godina na vrata obitelji Nurković u Sarajevu stigla je žena držeći u naručju djevojčicu. Čvrsto držeći dijete, izgovorila je šokantnu izjavu koja će odmah promijeniti živote svih tamo: “Dobar dan, gospođo. Ne tražim ništa od vas, samo želim obavijestiti vašeg muža da ima još jedno dijete.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Četiri godine nakon tog susreta, dok je bio na samrtnoj postelji, muž je priznao ženi da djevojka nije greška i da njihov sin Eldar ima sestru.
“Ja sam onaj mali koji je stajao na suprotnoj strani vrata.
Eldar Nurković, renomirani bosanskohercegovački fotograf, za “Blic” dijeli svoju bioskopsku životnu priču. Otac mu je bio profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, dok je majka radila kao liječnica. Njegovom ocu u tridesetima je dijagnosticiran rak i tražio je liječenje po cijeloj bivšoj SFRJ, a isprobavao je i mogućnosti u inozemstvu. Tijekom tog vremena, Eldarova majka ga je pratila na liječničku njegu, što je značilo da su ga prvenstveno odgajali baka i djed. Kad je postalo očito da mu se otac bliži smrti, u njihov dom neočekivano je stigla žena s djetetom. Otkrila je njegovom ocu da ima kćer za koju on nije znao, ali je vjerovao da bi je trebao upoznati dok još ima vremena. Nakon što je objavila ovu šokantnu vijest, otišla je. Ovo otkriće zaprepastilo je i Eldarovog oca i majku. Kada je Eldar imao samo četiri godine, njegov otac je preminuo, noseći sa sobom ovu tajnu. Njegova je majka o tome šutjela sve do njegove punoljetnosti.
Mlada Milena, skriveni rezultat ljubavi koja nije bila suđena.
Tek s navršenih 18 godina majka mi je otkrila da postoji polusestra i spomenula da je mogu potražiti ako želim. Na moje iznenađenje, moja sestrica nije bila rezultat kratkotrajnog susreta, već dijete rođeno iz iskrene ljubavi. Otac je prethodno bio u dugoj vezi, no njihova različita nacionalnost dovela je do neodobravanja djevojčicinih roditelja. Njihova je ljubav od početka bila zabranjena i predodređena na propast. Nakon što je ta veza prekinuta, moj otac je upoznao moju majku, a ja sam došao na svijet, priča Eldar. Bijesan zbog godina tajnovitosti u vezi sa svojom sestrom, mladić je krenuo u potragu za njom.
“Bok, ja sam Eldar Nurković iz Sarajeva i postoji šansa da sam ti brat.
Moj je cilj bio locirati je, ali nedostajalo mi je značajnih informacija koje bi me vodile. Sve što sam imala bilo je ime i prezime očeve bivše ljubavi. Od njegovih poznanika saznao sam da je Srpkinja i da živi u Mostaru. No, po dolasku na adresu saznao sam da su se zbog rata, a možda i nakon toga, preselili u Srbiju. Još jednom sam krenuo od početka.
Sve te godine vjerovao sam da je želim otkriti, susresti i premostiti značajnu prazninu u životu obilježenom brojnim gubicima.
Moja sestra nije bila svjesna mog postojanja. Pročešljao sam imenike i birao brojne telefonske brojeve u potrazi za informacijama, obraćajući se raznim pojedincima za pomoć. Na kraju sam saznao da se zove Milena. Razmotrio sam mogućnost da se udala i prihvatila drugo prezime, ostavljajući mi malo nade da ću je pronaći. Činilo mi se gotovo nemogućim pronaći je i skoro sam odustao. Tada su se pojavile društvene mreže, a Nurković je za “Blic” ispričao potragu koja se činila neizvodljivom.
Sve dok nije posrnula.
Tri godine sam je tražio na Facebooku, ali nisam imao sreće. U trećoj godini moje potrage naišao sam na više djevojaka koje dijele isto ime. Svakom od njih sam se obratio porukom koja je sadržavala izuzetno jedinstvenu poruku: „Zdravo, ja sam Eldar Nurković, živim u Sarajevu i postoji mogućnost da sam vaš brat.
U jednom trenutku samo su ga neki “vidjeli” i etiketirali ga kao luda. Zatim je poruka stigla do primatelja, Milene Dobraš.
“Mama, tip tvrdi da je moj brat.
Dobio sam niz odgovora od djevojaka koje sam pitao, ali jedna se istaknula kao potencijalna moja sestra. Znala je samo ime i prezime mog oca. Majka ju je obavijestila da joj je otac preminuo u mladosti, a to je bila granica njezinih saznanja. Nakon što je primila moju poruku, kontaktirala je svoju majku i podijelila je s njom. Nakon toga je njezina majka žurno izašla i zaključala se u kupaonicu, ne želeći dugo izaći; cijela situacija postala je neodoljiva za nju.
Nakon što je otvorila vrata, uzviknula je: “Da, to je tvoj brat”, na što je njezina sestra s nevjericom odgovorila kako je to uspjela čuvati tajnom 28 godina, unatoč tome što je više puta izrazila želju za bratom. Prema Nurkovićevim riječima, Milena se zbog prikrivanja ove istine duže vrijeme suzdržavala od razgovora s majkom.
Gotovo tri desetljeća nakon što su ih razdvojila vrata, Eldar i Milena odlučili su se ponovno ujediniti.
“Milena, molim te da ne plačeš.
Prvi susret s mojom sestrom bio je duboko emotivan. Samo dva dana nakon naše prve komunikacije, u Banja Luci je sjela u autobus i otputovala u Sarajevo. Naš susret dogodio se na autobusnom kolodvoru, gdje smo se zagrlili čim je ona izašla iz autobusa. Sa mnom je provela sedam dana i to smo vrijeme bile nerazdvojne. Osjećao se neobično; Prilično je čudno znati da imate nekoga tko dijeli vašu krv, ali morate početi ispočetka, potpuno nepoznati jedno drugome. Iako se obično trudim izraziti svoje emocije, ona je bila ta koja je više plakala. Pomno sam je promatrao i primijetio koliko je sličila i meni i našem ocu – naši maniri i govor bili su nevjerojatno slični. Zahtjevno je artikulirati. Čujemo se i viđamo se kad god je to moguće, trudimo se da nadoknadimo izgubljeno vrijeme, zaključuje Nurković svoju životnu priču
Zbog straha su sebi oduzeli pravo na radost.
Još uvijek mi je žao što je naše vrijeme izgubljeno. To su pogreške koje pojedinci čine nepromišljeno. Nakon razgovora sa sestrinom majkom postalo je jasno da je ona čvrsto uvjerena da nikada neću zagrliti svoju sestru, s obzirom da sam dijete iz zakonitog braka i da pripadam drugoj vjeri.