Posmatrajući godinama (kao psihoterapeut), a i samog sebe ispitujući, kako muškarac najčešće gleda ženu, otkrio sam sedam mogućih tipova muškaraca – ističe Vladeta Jerotić. Da pokušam da ih prikažem i donekle objasnim:
Nježan pogled (i duže gledanje) muškarca na ženu, vjerovatno je najpoželjniji jer je najbliži onom idealu muškarca koji očekuje da kroz gledanje (duže gledanje!) jednog lijepog dana vidi ženu. Ovo je prilika da je muškarac zavoli, i, možda, trajno voli (eto sretnog braka!).
Nježni (prvi) pogled muškarca na ženu, ukazuje na sretno provedeno rano djetinjstvo sa majkom koja je voljela i muža i dijete, i bila voljena.
Sažaljiv pogled muškarca na ženu, otkriva nam muškarca osjećajnog i sažaljivog, koji je upravo tako, od ranog ili poznijeg djetinjstva, posmatrao svoju majku, tip mučenice (nekad istina i samomučenice), kinjene na razne načine od muža (njegovog oca), možda i od njene ili od njegove porodice. U slučaju braka sa takvom ženom (kao što je bila njegova majka), dvije su mogućnosti česte.
Ili će se muž pretvoriti vremenom u svoga oca, preko poznatog i raširenog mehanizma „identifikacije sa agresorom”, ili će istinski i samosvjesno ispravljati (i možda ispraviti) loše očevo ponašanje prema majci, voleći svoju ženu takvu kakva je („mučenički tip žene”, koja ipak više pati, nego što uživa u patnji); u najboljem slučaju, voleći je, ispraviće je i približiti tako tzv. normalnoj ženi…
Kada muškarac gleda na ženu potcjenjivački (nekad i prezrivo), loš je to predznak za njegov budući bračni ili vanbračni život. On je tako naučio da gleda svaku ženu od ranog ili poznijeg djetinjstva, jer je tako na njegovu majku gledao njegov otac. A zašto je tako gledao njegov otac (deda, pradeda…) na ženu?To je bio najčešće „pogled na ženu“ u srpskoj patrijarhalnoj porodici kroz vijekove. Potcjenjivački odnos balkanskog muškarca prema ženi, najbolje pokazuju srpske narodne poslovice (neću ih ovde navoditi, svako ih može naći u Vukovim narodnim poslovicama). Da potcjenjivačko-prezriv odnos muškarca prema ženi nije uvijek takav bio, pokazuju istraživanja našeg poznatog etnopsihologa Bojana Jovanovića, a mogu se naći slični podaci i u vrijednoj knjizi dr Miodraga Purkovića, proučavaoca srpske srednjovekovne nacionalno-crkvene historije, pod naslovom Srpska kultura srednjeg vijeka (Himelstir, Njemačka, 1985.).
Požudan pogled muškarca na ženu, u prvom redu je namijenjen njenom osvajanju. Moje dugogodišnje iskustvo kao psihoterapeuta sa različitim tipovima „osvajanja” žene od strane muškarca, pokazali su mi da agresivan nagon u čovjeku, njegova želja za posjedovanjem i moći, snažnija je, dugotrajnija i upornija od njegovih imperativnih zahteva.
Iako je želja za posjedovanjem, kao dio agresivnog nagona (i kod muškarca i kod žene), prirodna, ova se želja pretvara u izopačenost onda kada je muškarac, zbog nečega značajnog, postao i ostao infantilan od djetinjstva.
Uplašen pogled muškarca na ženu, otkriva nesigurnog muškarca – nesigurnog kako u ljubavi, tako i u polnim odnosima – kome ni otac ni majka nisu u djetinjstvu omogućili, svojim konfliktnim ponašanjem, da stekne dovoljnu mjeru samopouzdanja kao duševno-duhovno i kao spolno biće.Poznati „kastracioni kompleks“ mogao je da se u sinu rano pojavi, bilo od grubog „kastrirajućeg“ oca, ili od tipa „kastrirajuće“ majke. Žena za takvog muškarca predstavlja onda stalnu opasnost; takvi muškarci ili ostaju trajno neoženjeni, ili nesvjesno biraju tip kastrirajuće žene. I u ovom slučaju, kao i u svim ostalim, uspješno, manje uspješno ili neuspješno vaspitanje još u ranom djetinjstvu odredit će budući odnos muškarca prema ženi.
Poslovan pogled na ženu, počeo je preovladavati od vremena industrijske revolucije na Zapadu i uspona kapitalizma, da bi u današnje vreme zauzeo skoro pretežno mjesto u odnosima muškarca i žene.
I poslije svih ovde, na brzinu nabrojanih „pogleda muškarca na ženu“, ovaj poslovni pogled ukazuje na vrhunac otuđenja čovjeka od čovjeka, samim tim i na otuđenje muškarca od žene i obratno. Umesto pogleda simpatije, onda moguće ljubavi, muškarac posmatra ženu (ali sve češće i žena tako gleda muškarca) kao objekt, a ne subjekt u komunikaciji
