Rukola je u sezoni ranog povrća u Valjevu veoma tražena, ali je malo zastupljena u plasteničkoj proizvodnji. To je kao poslovnu šansu prepoznala mlada Valjevka Danijela Petaković. Gajenje rukole joj je dodatni posao.
Kada je Danijela Petaković odlučila da gaji rukolu u Bujačiću, valjevskom predgrađu, kilogram tog povrća koštao je 2.000 dinara. Na naše tržište stizala je iz uvoza, ovdašnjim povrtarima bila je gotovo nepoznata.
“Ja nikad nisam ušla u plastenik, niti posadila cvijeće, a kamoli nešto drugo, ali mi je bilo dosta zanimljivo. Pokušala sam, prvi put mi nije uspjelo, ali već sljedeći put sam vidjela šta joj treba, kako joj treba. Sad sam to malo ubrzala. Sad je sijem direktno u zemlju, nema rasađivanja i ostalo i dobila sam isti efekat. Znači, rukole ima, kvalitet je isti, a što se tiče te proizvodnje, mogu da kažem da sam malo i naučila u njoj”, navodi Danijela,prenosi RTS.
Rukolu gaji u dva plastenika. Iako joj je dodatni posao, sve obavlja sama. Ponekad joj pomognu otac i komšinica.
“Nisam znala šta je rukola dok Danijela to nije krenula da proizvodi. Moja mama je počela da je uzima, ja sam, eto, tako probala, čisto da vidim kako to izgleda i svidjelo mi se”, kaže Mirjana Timotić iz Bujačića.
Ko su kupci rukole
Od početka epidemije Danijela je koristila iskustvo u komercijalnim poslovima da plasira svoj proizvod. Kada je sve bilo zatvoreno, radila je onlajn pijaca.
Potom su otvoreni restorani. Odnedavno rukolu prodaje lokalnom trgovinskom lancu.
“Bukvalno do posljednje liske prodam, ne ostane ništa i onda mi je to dalo podsticaj da se proširim. Proširiću, malo veću količinu ću proizvoditi, pa se nadam da će i tržište biti zadovoljeno, malo šire, van Valjeva”, dodaje Danijela
Danijela priprema parcelu na kojoj će podići još 20 plastenika. Sa osmijehom kaže da sebe vidi kao budućeg poljoprivrednika.
