Doktor sam po zanimanju. Došla sam na godišnji odmor u jednu njemačku metropolu. Vraćam se kući iz grada i čujem tup udarac. Vidim ženu na ulici leži- udarilo je auto i okolo ljudi. Prilazim i na engleskom se obraćam da sam doktor i da ženu ne pomjeraju jer je htjela da ustane. Pitala sam je da li je dobro i komunicirala je.
Međutim okupljeni nisu razumjeli engleski izgleda da sam ja bukvalno mahala rukama i vikala da je ne pomjeraju. U glavi mi je bilo kako će zbog nečije nesmotrenosti mlada žena ostati invalid. Još je tu bio tehničar koji je imao istu namjeru- da je pomjera.
Nije mi jasno da jedna tako razvijena zemlja zaposljava zdravstvo koje ne zna osnovna pravila prve pomoći. Drugo, nevjerovatno, tehničar se bukvalno raspravljao sa mnom i bio bezobrazan na srpskom. Bukvalno mi je dobacivao kako on radi na intenzivnoj njezi i on bi isto tako i kako zna šta radi. Kakav stres.
