Žena nosi kosu skupljenu u rep kako joj ne bi upadala u oči dok kuha, čisti ili grli svoju djecu.
Kod kuće nosi mekane trenirke i široke majice kratkih rukava koje joj olakšavaju stajanje uz peć i pranje podova ili slaganje svježeg rublja.
Samo bi za praznike nosila elegantne bluze i široke suknje, velike naušnice na ušima i brojne narukvice na rukama, a djecu je vodila u crkvu ili na svetkovine. Nisu me tamo odveli. Ne uživam u tim aktivnostima i umoran sam. Pa, nije baš tako naporno, ali je dobar izgovor da imam svoju obitelj. Kad sam ga ispratila, sjela sam u auto i krenula prema ljubavniku.
Da, prevario sam svoju ženu!
Voditeljica je vratila kosu. To joj ne smeta jer ne kuha i nema djece. Kod kuće je nosila elegantnu haljinu ispod koje je virilo čipkasto donje rublje. Nije joj se žurilo. Nitko joj nije skretao pažnju s mene (nije bila zabrinuta ni za svoju djecu ni za starije roditelje).
Supruga je jedna od onih domaćica koje u jesen s oduševljenjem gomilaju milijune konzervi zimnice u smočnici, dok ljubavnik obožava odlaziti u sushi barove. Voljela je egzotična jela, pa smo zajedno naučile jesti “sa štapićima”.
Kad sam prvi put upoznao ljubavnika i prevario ženu, obitelj mi je postala teret. Po mom mišljenju, moja žena ima samo jedno pitanje za mene: Kada će biti isplaćena plaća? Djeci uvijek nešto treba: cipele, torbe, dodaci…
Ljubavnik mi uvijek daje male, divne darove, ali ja ih vješto skrivam od svoje žene. Dao sam joj i darove, sve je odabrala.
Čak i nakon što je nekoliko godina kasnije rodila troje djece, njegova supruga ostala je vitka. Rado ću je upoznati s kolegama na poslu. Ona je uzorna žena.
Moji prijatelji su navikli na moj dvostruki život. Zavide mojoj domaćici, ali vole doći u moju kuću i ugostiti ih moja supruga koja sprema ukusne baklave, pite, kolače… Malo njih ima sreću da oženi takvu domaćicu.
Uvijek odlaze iz moje kuće s istim pitanjem u glavi: “Pa što ova budala hoće osim ovakve žene…”
U ovakvim trenucima osjećam se jako ponosan na svoju obitelj jer imam udoban i čist dom, lijepu i pametnu ženu i djecu.
Vrijeme leti, a život se nije puno promijenio. Navikao sam na svog ljubavnika, baš kao što sam navikao na svoju ženu. Shvatio sam da se bojim da je ne izgubim. Nikada joj nisam priznao svoju ljubav niti rekao da bih napustio svoju obitelj zbog nje, ali sada joj počinjem govoriti što osjećam jer dolazi puno ljubomore.
Nikada me nije mučila pomisao da ću možda izgubiti ženu. Smatram je dijelom sebe, kao da je moja produžena ruka…nikad nisam ni pomislio da mogu živjeti bez nje…
Jednog dana, žena je saznala za svog ljubavnika. Bio sam suočen s izborom. Da budem preciznija, da budem iskrena, nisam imala izbora. Moram se boriti za jednog od njih. U tom sam trenutku shvatila koliko sam cijelo vrijeme bila sama.
Imam oboje: ljubavnicu i ženu. Lijepa i ljupka žena koja se udomila i rodila moje dijete, a koja je, s druge strane, bila ljubavnica koja me činila umišljenim.
Ali prevario sam ih oboje.
Na kraju sam odlučila ići sama jer imam oboje i ne volim ni jedno ni drugo. Vrijeme je da zavolite sebe…
Leave a Reply