“Kad sam imala 8 godina, moj razred je organizirao razmjenu božićnih poklona.
Moja porodica je bila toliko siromašna da nismo mogli priuštiti poklon, pa sam umotala neku staru očevu knjigu u iskorišteni papir i poklonila je svojoj drugarici iz razreda.
Ona mi je zauzvrat poklonila najnoviju i najljepšu Barbiku ikada.
Ali kad je ona vidjela moj poklon, počela je plakati. Sljedećeg dana, njena mama je došla u školu, izgledala je ozbiljno i tražila mene.
Odjednom, kad me ugledala, osmijehnula se, a izraz lica joj je omekšao. Predala mi je vrećicu punu poklona — Barbikin auto, Kena i potpuno novu prazničnu odjeću. Bila sam preplavljena emocijama.
Tu nije bio kraj. Ostala sam skamenjena kad mi je rekla da sačekam poslije škole jer će me povesti na ručak s njenom kćerkom—nisam mogla vjerovati.
Bio je to moj prvi put u restoranu.
Njena kćerka, koja je prije bila uznemirena, sada je bila ljubazna prema meni, i postale smo bliske prijateljice.
Danas smo još uvijek prijateljice, čak i sa 24 godine, iako živimo u različitim gradovima.
Dobrota te majke bila je prvi put da sam zaista osjetila čaroliju Božića.
Nikada to nisam zaboravila. Sada, kada je moja porodica finansijski stabilna, svake godine pomažem djetetu u potrebi tokom praznika, vraćajući dobrotu.”
