Klinički psiholog Vlajko Panović u tekstu za “Zelenu učionicu” napisao je da roditelji ne smeju da štite svoju decu od obaveza i odgovornosti, i da ih obavezno zaposle.
Ispričaću vam jednu odličnu priču. Jedan otac, kad god je dijete našto pogriješilo ili bilo drsko, insistirao je da nauči neki novi pojam iz encikolopedije. Taj novi pojam je morao da ispriča ocu i da donekle objasni.
Desilo se to da se dijete vremenom zainteresovalo za enciklopediju i kasnije je to dijete pobijedilo u nekoliko kvizova. Veoma je važno da roditelj traga za obrascem koji će pomoći da dijete razumije ono šta se od njega očekuje. Samo na tom putu, ja vas molim, nemojte vikati na dijete. To je jedna od najvećih grešaka koje mnogi roditelji prave. Nema vikanja. Vikom, galamom ništa ne možemo da postignemo. Sjetite se one mudre priče da tamo gdje ljudi viču, srca im se udaljavaju. Sami treba da budemo bliski. Djeca treba da nam povjeruju, a kako da nam povjeruju ako mi s njima nismo bliski, ako smo im neprijatni… Ako roditelj galami, prijeti, ucijenjuje, tu se ne može razviti bliskost.
I još jedna jako važna dimenzija – zaposlite vašu djecu! Nemojte djecu štititi od obaveza. Nemojte, molim vas! Mnogi roditelji kažu: Ako smo se mi mučili, ne moraju naša djeca. Zamislite, oni rad doživljavaju kao muku. Rad u kome treba da se otkriva zadovoljstvo. Oni unaprijed devalviraju, odbacuju mogućnost da dijete zavoli rad.
Zaposlite im ruke. Ne zaboravite koliku važnost kod djece imaju prsti, a savremena djeca sve manje koriste prste. Djeci treba davati što više igara gdje će razvijati finu motoriku prstima u najranijem detinjstvu. Naša šaka ima veću prezentaciju u kori velikog mozga nego čitav donji dio tijela. Istraživanja su pokazala da se djeca intelektualno i emocionalno sporije razvijaju zato što ne koriste šaku, već igrajući igrice koriste samo dva prsta, držeći miša. Zato je važno da djeci, bar do tri godine, ne date da gledaju televiziju, već ih što više vodite u prirodu. Igrajte se s njima, neka zaposle i šaku i ruke, neka skaču, trče, vrte se, okreću, penju… Naučimo djecu da znaju da se brinu o sebi: da isprže jaje, da ušiju dugme…
Mi hendikepiramo djecu, jer ih ne učimo vještinama preživljavanja, nego ponijeti time da nam djeca ne zakasne u Evropu kupujemo im najskuplje kompjutere, a u stvari smo skupo platili najmoćnijeg neprijatelja. Kad djetetu kupite računar, prva stvar koju mora da nauči jeste da kompjuteri mogu biti korisni ali samo ako znamo da ih na pravi način koristimo, a ne za naše porodično i društveno otuđenje.
(Izvor: BlicŽena)
