“Komšinici koja ima 70 godina obavljam sve poslove, jer mi je žao nje da se ne muči.
Cijepam drva, ložim vatru, hranim piliće i kokoške kojih se pri tom neizmjerno plašim. Prije dvije nedjelje mi je dala novac da joj kupim neke lijekove, i neki specijalni prašak za veš koji već tri nedjelje jurim i ne postoji nigdje, kažu mi stići će sutra.
Rekla sam joj za to odmah i pitala je da li želi da joj vratim pare ili da ostanu kod mene dok se ne pojavi taj prašak, ona je rekla da budu kod mene. Da bi me danas njen unuk napao, kad ja mislim da joj vratim novac, ona se njemu požalila kako sam ja njoj to uzela i ne planiram da vratim.
A ne znaju da dvije nedjelje svaki dan idem po taj specijalni prašak. Vratila sam pare, i uz dužno poštovanje ih otjerala u tri pm. Služim je, sve obavljam za nju, u dogovoru sa njom je taj novac bio kod mene, da bi ona rekla da sam faktički to ukrala.
Nikad više joj pomoći neću, pa nek sam grešna. ”
(Ispovesti.com)
“Komšinici koja ima 70 godina obavljam sve poslove, jer mi je žao nje da se ne muči”.
