“Moj dečko je sa sela, zajedno živimo u gradu. U vezi smo 5 godina i to mi nikada nije smetalo.
Sve dok se nismo skupa uselili.
Sada je već evidentan njegov seoski odgoj – njemu je normalno da ljudi dolaze nenajavljeni u goste, da ga roditelji zovu svako malo, da njegovi INSISTIRAJU da ja rodim dijete, da pričaju svakakve boleštine misleći da je smiješno, da nam uvaljuju njihove sokove, džemove itd. jer kao zdravi su, a pravljeni sa 2 kg šećera. Ja prosto ne mogu da podnesem taj malograđanski mentalitet i pred svima ispadam arogantna.
Naravno, oni redovno ismijavaju ljude koji žive u gradu i ljude koji se školuju jer vjeruju samo u motiku.
