Svi su mi govorili da sam lud, prisjetio se mladi Nikola, već neko vrijeme “ful tajm” žitelj Fruške gore ali i ponosni vlasnik kuće za koju ne plaća nijedan račun!
A to da je lud, govorili su mu kad je kupio plac na Fruškoj gori, iskrčio jedan njegov dio i svima rekao kako tu planira i da živi.
– I majstori kad su došli bili su u fazonu, druže šta ti zamišljaš, al ajde kad nas plaća… Međutim, kad smo završili, rekli su auuu, kao da je iz američkih filmova, prisjeća se Nikola, po zanimanju frilenser, veb dizajner i veb grafičar, kog jako interesuje energetika. Zahvaljujući tome većinu stvari je lično osmislio i u djelo sproveo po principu “uradi sam”.
U razgovoru pred kamerama nažalost nije prikazao kako kuća izgleda unutra, ali ako je suditi prema “fasadi”, djeluje kao pun pogodak. Bojom, izborom materijala, veličinom i oblikom podsjeća na planinsku kućicu i fino se uklapa u okolno zelenilo i prirodu. Ima i krovni prozor kako bi noću dok leži mogao da uživa u zvijezdama.
Kuća je opšivena daskama sibirskog ariša koji traje po 500 godina, drvo je koje diše, ne mora ni da se farba, pusti svoju smolu…
Nikola veli i da o zidanju i gradnji kuća nije znao ništa, ni o ciglama, kao ni o materijalima, ali da je želio baš takvu kakva ona sada jeste. Ispred je krasi veliki natkriveni trem, ili “dek” što bi rekli stranci, stvoren za uživanje, ispijanje kafe ili domaći ručak uz pivo kad mu dođe društvo. A okolo, debela ’ladovina.
Po Fruškoj gori, ima vikendica, kuća i viletina, ali ne ovakvih. Ono što Nikolu razlikuje od drugih jeste činjenica da je vlasnik potpuno autonomne, samoodržive kuće koja samu sebe “izdržava” i za koju Nikola ne plaća nijedan račun – ni za vodu, ni za struju, zabilježio je u svom prilogu na Jutjubu Marka Žvaka.
Nikola je, kako kaže, totalno “of grid”, odnosno nije na električnoj mreži zahvaljujući solarnim panelima koji mu proizvode struju za kućne aparate i internet mrežu. Njima upravlja na dugme, preko ekrana, na kom se uvijek vidi i koliko su mu pune baterije, koje inače nisu jeftine – 4 komada za 100.000 dinara. Ima i zamrzivač u kom na par sati rashladi piće za društvo, a frižider mu ljeti stoji uključen non-stop.
Kuća inače ima internet i sve drugo što imaju i ostale moderne kuće.
Kad je riječ o vodi, i tu je novčano u plusu – skuplja kišnicu kojom se kupa i koristi je u domaćinstvu. Sam je osmislio i sistem za prikupljanje i filtriranje, po principu uradi sam, a na pitanje da li se njome kupa, odgovara – i kupa i pere kosu već par godina i evo nije mu ništa! Osim što mu je, kako kaže, kosa vrhunska – ljepša i mekša jer kišnica nema kamenca. Nema perut, ne masti se i šampon sipa samo jednom.
Kišnicu sa dva oluka skuplja u “kišnjičaru” od tri kubika, smještenu ispod trema. Pod olukom mu je prvi mehanički filter, koji odstranjuje lišće i prljavštinu, a onda ona ide još kroz dva-tri slična poput UVC lampe i aktivnog uglja. Hlor, kaže, ne sipa.
Nikola naglašava i da voli grad i sve što civilizacija pruža, da se nije osamio, niti otuđio od ljudi, dolaze mu i te kako, a ide i on.
Prošlu zimu proveo je u kući – ima izolaciju, grijanje, radijatore. Grije se na drva a dok se zimi grije istovremeno mu se grije i bojler. Ljeti ide samo bos i tušira se hladnom vodom na spoljnom tušu pored kuće. Otkad tako radi, kaže, nije bio bolestan sigurno pet godina, a prije toga, sjeća se, minimum pet puta godišnje.
Za laike slijedi i objašnjenje da njegova kuća energetski funkcioniše kao mobilni telefon: Kao kad puniš mobilni, prikačiš ga na punjač a moj punjač su solarni paneli.
A zimi? E, zimi je sunce nisko pa solarni paneli ne mogu uvijek da “održe” kuću pa tad u igru ulazi i agregat. Cijeli “krvotok” njegove kuće ima niz izmjenjivača, grijača… Dio vode koristi i iz obližnjeg bunara. Njegova kuća je “pametna” pa su mu na glasovnim komandama i senzorima i kamere, sijalice, količina vode u tanku i količina struje u baterijama… Kad lijepo zamoli Siri, koju u šali naziva domaćicom svoje kuće, ona mu odradi sve. Jedino što, nažalost, ne može jeste da cijepa drva.
Nikola je pred kamerama rekao da ima i stan u gradu koji izdaje.
Inače, nije se odrekao grada, ali obožava Frušku goru i voli čist vazduh, izvorsku vodu, mir, tišinu i prirodu za koju se trudi da je ne zagađuje nego da živi u skladu sa njom.
A šta je sa WC-om? I to je riješio “prirodno”. Ima septičku sa tri komore u koju se ubacuje razgrađivač poput “probiotika” za septičku, koji prečišćava sve masnoće i prljavšine, a kad se proces završi iz treće komore izlazi samo mineralizovana voda.
Njegova septička jama prostire se gotovo cijelom dužinom placa na čijem je kraju ogroman hrast koji tu vodu “popije”. A hrast može da popije, kaže Nikola, i do 200 litara vode dnevno.
SĐP/Youtube Marka Žvaka
