Njemačka spada u red zemalja sa najbrojnijom balkanskom dijasporom i mnogo toga o ovoj zemlji poznato je našim građanima, ali oni koji prvi put otputuju u ovu evropsku zemlju, vratit će se sasvim sigurno puni utisaka. Jedna od najjačih svjetskih ekonomija nekoga ko dolazi sa Balkana zadivit će brojnim stvarima, a sasvim izvjesno da će se među njima naći i sljedećih pet:
Cijene osnovnih životnih potrepština iste kao u BiH
Kupovina u njemačkim marketima, sa prosječnom bh. platom, samo na prvi pogled može izgledati traumatično. Zapravo, proizvode koje pazarite u BiH možete da kupite u Njemačkoj za istu, čak i manju svotu novca. Litar mlijeka sa 3,5 procenta mliječne masti možete da kupite već za jedan euro, a 250 grama maslaca za 1,6 eura. Čokolada „Milka“ od 100 grama košta 0,8 eura, dok krem „Nutella“ od 400 miligrama, kada nije na akcijskoj prodaji, košta 2,9 eura.
Cijene kućne hemije, toalet paprira i ubrusa povoljne su i za građene Srbije, a da ne govorimo o radnicima u Njemačkoj čija minimalna zarada iznosi 13 eura po satu. Pakovanje od 10 troslojnih rolni papira u njemačkim prodavnicama prodaje se već za 2,8 eura, a isto toliko košta i veliko pakovanje ubrusa. Pakovanje od 450 milideterdžentaza ručno pranje sudova Farie može da se kupi već za 1,25 eura, a za 1,95 veliko pakovanje šampona „Palmolive“.
U Njemačkoj svi voze bicikle
Jedna od stvari koje će vam prvo pasti u oči kada odete u Njemačku je veliki broj biciklista i biciklističkih staza, kako u velikim gradovima, tako i u malim mjestima. Na ulici možete vidjeti na biciklima djecu od dvije godine, ali i ljudi koji imaju više od 82 godine. Sasvim je uobičajna slika da lijepo sređena žena, u haljini i sandalama sa štiklama, na posao odlazi vozeći bicikl sa nezostavnom kacigom na glavi.
Rijetki su stanovnici Njemačke koji nemaju bicikl, a uglavnom imaju po dva. Jedan za svakodnevne odlaske do posla i u nabavku, a drugi za vožnju tokom vikenda. Svi oni kojima zdravlje dozvoljava nastoje da tokom vikenda pređu što više kilometara u prirodi i tada čitave porodice biciklima u jednom danu prelaze i po 20, 30 ili više kilometara.
Broj bicikala na ulicama i mjestima određenim za njihovo parkiranje u pojedinim gradovima zaista je fascinantan, ali su zato nema gužve u saobraćaju i prenatrpanih parkinga za automobile, naročito u manjim mjestima.
U Njemačkoj se svi voze vozovima
Poslije samo par dana provedenih u Njemačkoj shvatite da željeznica za stanovnike te zemlje predstavlja isto ono što i autobuski prijevoz za građane BiH. Mreža željeznica u Njemačkoj je izuzetno razvijena, polasci česti, a vagoni savremeni i čisti, tako da mnogi Nijemci prijevoz željeznicom koriste svakodnevno. Veliki broj zaposlenih praktikuje da na posao odlazi vozom, a na svakoj željezničkoj stanici postoji parking za bicikl, jer mnogi do stanice dolaze biciklom, a nastavljaju putovanje vozom. U vagonima su posebno obilježena mjesta za odlaganje dvotočkaša, jer mnogi za putovanja kombinuju vožnju biciklom i željeznicom.
pruga-zeljeznica-vozovi-vlakovi-pexels
Mjesečna karta za prijevoz željeznicom na čitavoj teritoriji Njemačke košta samo 49 eura, što predstavlja zaista mali izdatak kada se uzmu u obzir zarade zaposlenih.
Divljih deponija ni u tragovima
Ono što najprije primijetite kada krenete da putujete Njemačkom je da nema divljih deponija i da je sve savršeno čisto. Možete da pređete stotine i stotine kilometara, a da pored puta ne vidite ni jednu bačenu plastičnu kesu ili flašu. Sasvim je sigurno da stanovnici Njemačke koji ne putuju izvan granica svoje domovine samo na fotografijama mogu da vide kako izgledaju divlje deponije sa gomilama šuta, plastičnih flaša, kesa, konzervama, polomljenim namještajem… Kante za smeće su čiste, a možete da ih vidite pored puteva i biciklističkih staza i van naseljenih mjesta.
Nijemci izuzetan značaj pridaju sakupljanju i reciklaži otpada, tako da kada se doselite u tu zemlju obavezno dobijete uputstvo za odlaganje otpada jer se razvrstava u najmanje šest kanti. Mnogima u BiH zvučat će zaista nevjerovatno, ali stanovnici Njemačke su obavezni da staklene tegle prije odlaganja u otpad operu i to poštuju.
Kazne za one koji ne poštuju pravila su visoke i to ne samo „na papiru“ već se i striktno primijenjuju, a povlaštenih nema.
Nema napuštenih sela i imanja
Za razliku od BiH u Njemačkoj nema napuštenih sela. Zapravo sela poput naših u toj zemlji i ne postoje, to su uređena naselja u kojima se velika većina stanovnika ne bavi poljoprivredom, već su zaposleni u fabrikama izvan gradova ili u firmama u samim gradovima.
Život na selu, daleko od gradske buke u Njemačkoj smatra se privilegijom i mnogi Nijemci štede novac da bi stan u gradu zamijenili sopstvenom kućom u nekom od malih naselja.
