Oženio sam se samo zato jer sam morao. Imao sam tada trideset-jednu godinu i dosadilo mi da mi moji govore kada ću se više oženiti. Nisam je volio uopšte, nisam prema njoj ništa osjećao, ali baš ništa, a obzirom da je mlađa od mene osam godina čak mi je ponekad bila baš naporna i dosadna.
Prvu godinu braka viđali smo samo za kuhinjskim stolom, čak često nismo zajedno u istoj sobi ni spavali.
Sada smo skoro deset godina u braku, prihvatio sam je, na neki način zavolio jer je majka mog sina, ali prije par dana sam sasvim slučajno saznao od jednog više poznanika, nego prijatelja,
da je moja supruga ušla u brak sa mnom samo kako bi spasila svoje roditelje bijede,
jer su imali problema sa novcem, hipoteka na kuću i sl, i da je cijelo ovo vrijeme dok je sa mnom u braku u vezi sa drugim muškarcem, čovjekom kojeg stvarno voli.
Nakon ovoga što sam saznao mnogo toga mi se mota po glavi, ali najgore mi je kada pomislim na… MOG SINA da li je moj ili je od tog tipa. Ne znam šta da radim, šta ako se ispostavi da sam iskorišten na tako brutalan način…
OŽENIO SAM SE SAMO ZATO JER SAM MORAO…
