Ova priča je o čovjeku koji je radio na održavanju velikog frižidera u fabrici sladoleda.
Skoro je bio kraj radnog dana. Svi radnici su se pakovali i pripremali za polazak kući. Jedna lampica na komandnoj ploči se upalila i signalizirala da sa velikim frižiderom nije nešto uredu. Glavni akter naše priče se spremio o otišao provjeriti. Drugi radnik, izlazeći iz fabrike, je primijetio da su vrata frižidera malkice otvorena i, ne znajući da se neko nalazi u frižideru, prišao je, zatvorio ih i otišao…
Kada je problem sa frižiderom bio otklonjen heroj ove priče je došao do vrata i vidio da su zatvorena izvana. Znao je da nema načina javiti bilo kome da se nalazi unutra i u trenu su mu mislima prošle najgore misli. Zarobljen u frižideru, sa jako malo zraka, do početka sutrašnje smjene bi se sasvim sigurno smrzao. Nakon manje od pola sata, neko je otvorio vrata frižidera. Bio je iznenađen i radostan. Pa to je bilo pravo čudo, mislio je. Službenik iz osiguranja je ušao sa baterijom i pomogao mu izaći. Kada je konačno bio vani upitao je čuvara: “Kako ste znali da sam unutra? Ko vas je obavijestio? “ A stražar je odgovorio:” Niko, gospodine. U fabrici radi oko 50 ljudi. Vi ste jedini od njih koji me, ujutro kada dođete na posao, pozdravite i isto tako kada odlazite kući s posla.“ Jutros ste došli na posao, a na kraju dana niste izašli. To mi je bilo sumnjivo i krenuo sam da vas tražim. “
POUKA
Mi nikada ne znamo kako mali gest pažnje, makar to bio samo osmjeh ili pozdrav, može promjeniti nečiji život. I ne samo to, to može biti razlogom da neko dođe u naš život i promjeni ga u potpunosti.
Preveo i prilagodio: Sabahuddin S. / www.imam.ba
