Stari Sloveni vjerovali su neke biljke ne smemo da sadimo u dvorištu.
Osim ‘dobrih’ biljaka koje donose mir i blagostanje kući postoje i one koje su smatrali ‘zlim’. Ovo su takve biljke:
Orah
Riječ je o drvetu koje je izazivalo veliko poštovanje, ali i strah kod naših starih. Verovalo se da nije dobro imati orah u blizini kuće, kako zbog žila koje mogu da sruše dom, tako i zbog sjenke koja pada na kuću, a za koju se vjerovalo da predviđa smrt. Slično, nije dobro sjediti u hladovini orahovog drveta.
Tuja
Tuja se sadila po grobljima i daleko od kuće, jer je otrovna. Kada se nalazi na okućnici, utiče loše na djecu i ona često poboljevaju, a da ni sami ne znaju od čega.
Bagrem
Bagrem nije dobro drvo. Stari kažu da ne treba da bude blizu kuće. Stari su bagrem zvali “nerod” (“bez roda”), a kalemljenje ovog drveta smatrali su skrnavljenjem.
Brekinja
Plodovi se nikada ne jedu svježi, a samo drvo se ne sječe, niti se njime loži vatra. Ko bi odsjekao brekinju, kažu stari, razbolio bi se, ili ukočio, ili naprasno umro. Ako se neka grana sama odlomi, od tog drveta se prave jarmovi, ili čunovi za razboj.
Zova
Kod starih Slovena, a i kod nekih drugih naroda, zova je demonsko drvo. Kora, list, cvijet i plod imaju primjenu u narodnoj medicini. Na osušenom drvetu zove, zimi, raste ljekovita pečurka poznata pod imenom Judino uvo.
