Jedna gospođa je pitala baku na pijaci:
Po koliko prodaješ luk?
Baka je odgovorila:
0,25€ jednu vezu, gospođo!
Ako mi daš 6 veza za 1,00€ uzet ću, ako ne, odlazim kod drugog…
Baka je odgovorila:
Uzmite luk po kojoj god cijeni hoćete, gospođo. Za mene je to dobar početak, jer cijeli dan nisam prodala ni jednu vezu a trebaju mi pare da preživim. Gospođa je uzela luk po cijeni po kojoj je tražila i otišla sa osmijehom, osjećajući sreću pobjede. Sjela je u svoj skupi auto i otišla u restoran na ručak sa prijateljicom. Nakon obilnog ručka u tanjirima je ostalo još dosta hrane koje njih dvije nisu mogle pojesti. Vlasnik restorana je došao za stol da provjeri da li je sve u redu.
Gospođa ga je pitala koliko sve košta, a on je odmah odgovorio 88,00€. Dala mu je 100,00€ i rekla neka zadrži kusur.
Ova priča izgleda prilično normalna za vlasnika luksuznog restorana, ali ne i za baku koja prodaje luk
Pitanje je:
Zašto uvijek moramo dokazivati svoju moć kada kupujemo od siromašnih
