Kada je moj sin krenuo na fakultet prava, gotovo svakodnevno su nastajale prepirke između mene i njega. Nije prošao dan bez prijekora i rasprave. Toliko me to umaralo da nisam volio da ga sretnem, a on je svakim danom postajao grublji i osorniji, naši odnosi su potpuno zahladili. Problem je bilo moje nezadovoljstvo njegovim učenjem.
Te noći, prolazio sam pored njegove sobe, dok su vrata bila poluotvorena. Spavao je, naslonjen na uzglavlje kreveta, a kroz otvoren prozor ulazio je hladan zrak. Ušao sam, uzeo deku i pokrio ga, zatim krenuh prema vratima, ali u srcu osjetih ljubav prema svom sinu i vratih se. Poljubio sam njegovo hladno čelo i pomilovao njegovu nježnu kosu.
Sljedećeg dana moj sin nije bio onaj na koga sam navikao, najljepšim glasom nazvao je selam i sjeo pored mene.
Dani su prolazili, a njegovo učenje se značajno poboljšalo. Krasio ga je najljepši ahlak, a meni je pokazivao posebno poštovanje i pažnju. Čudio sam se, zasigurno su primljene dove njegove zabrinute majke.
Ali, jednoga dana, saznao sam pravu istinu, moj sin se povjerio svojoj majci:
„Majko, te noći kada je babo ušao u moju sobu da me pokrije, nisam spavao, kao što je on to mislio. Ostao sam miran, kako bi pomislio da spavam, ne želeći da ga vidim, ni čujem. Vjerovao sam da me ne voli i da prezire moje postojanje u svom životu, ali njegov poljubac u čelo je potresao najskrivenije dijelove moje duše.
Moj babo me voli!
Tu noć sam ostao budan do sabaha. Plakao sam od sreće zbog ljubavi mog babe, tužan zbog onoga što sam činio. Te noći odlučio sam da se promijenim.”
Jednog dana, došao je neki beduin Poslaniku, alejhisselam, i rekao: Zar vi ljubite svoju djecu? Mi svoju ne ljubimo! Poslanik, alejhisselam, mu odgovori: Šta ti ja mogu kada je Allah odstranio samilost iz tvog srca! (Buharija i Muslim)
Iz knjige: 200 odgojnih iskustava roditelja i djece
