PRIČA: Nana i dedo sjede pod trešnjom

Sjede nana i dedo pod rascvalom trešnjom i piju kafu.

Kaže dedo: Sjećaš li se sjeda moja, kad smo se pod istom ovom uzeli?

Vako smo sjedili pod izbeharalom trešnjom i kahvenisali. Bože dragi koja je to ljepota bila?

Nana veli:Nije ono bila trešnja nego višnja!!

Ma kakva višnja ,Bog te ne ubio ,baš k’o da sad gledam bila je trešnja.

Vallahi je bila višnja.

I tako riječ po riječ posvađaju se oni na mrtvo ime!!

Nana sva bjesna ode u kuću sjela na sećiju pa se zamislila, Allahu dragi jesam ja i mahnita, čitav me život pazio , dobar čovjek, dobar otac, boljeg nisam mogla ni poželjet’,

119044014-1744046625736399-6654328692346805289-n

A ja se svezala višnja pa višnja.. hajd’ nek’ mu bude trešnja.

Dedo zapalio cigaru pa se misli:A jesam stari magarac, šta sam se dovezo trešnje, da sam vaku ženu tražio po butum dunjaluku, teško bi je našo, ko da je važno ispod kojeg smo drveta sjedili..

Sad ću joj reći da je u pravu da je bila višnja

Izlazi nana i smješka se pa veli:Znaš nešto sam razmišljala i sjetila se ono je stvarno bila trešnja

I ja sam mislio vala je bila višnja…

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *