SVI ROĐENI IZMEĐU 1950. I 1980, OBAVEZNO OVO PROČITAJTE!

U našim ranim godinama uspjele smo napredovati i roditi se bez ikakvih komplikacija, unatoč tome što su naše majke uzimale aspirin za glavobolje, konzumirale konzerviranu hranu, pušile i radile do samog kraja trudnoće, a sve to bez da su ikada bile testirane na dijabetes. Kao mladi vozili smo se u autima bez sigurnosnih pojaseva i zračnih jastuka i nije bilo uvjeta da nosimo kacige dok vozimo bicikl ili role.

Umjesto da se oslanjamo na kupovne boce, žeđ smo utažili vodom iz vrtnog crijeva, koja se posebno koristi za zalijevanje naših biljaka.

Naša grupa prijatelja sigurno je zajedno uživala u boci kokakole, kole ili nara bez ikakvih štetnih posljedica.

Unatoč uživanju u mliječnim sladoledima, bijelom kruhu s pravim maslacem i zašećerenim sokovima, uspjeli smo ostati vitki zahvaljujući stalnom bavljenju vanjskim aktivnostima.

Nakon jutarnjeg odlaska iz kuće, upustili smo se u cjelodnevnu avanturu ispunjenu igrama poput skrivača, graničara, lopova i policajaca te kraljice 1-2-3.

Dok se nije upalio ograničen broj uličnih svjetala, živa dječja mašta dočaravala je kauboje, Indijance, fantome i mnoštvo drugih fantastičnih bića.

U našem djetinjstvu bilo je uobičajeno da smo nedostupni cijeli dan, što je rezultiralo povremenom roditeljskom disciplinom kao prirodnim dijelom našeg odgoja, lišenim bilo kakvog oblika zlostavljanja u obitelji.

Nikad se nije pojavio nikakav problem.

Danima smo se posvetili konstruiranju improviziranih trkaćih dasaka koristeći ostatke materijala iz podruma ili šupe, bezbrižno jureći ulicama bez imalo obzira na nepostojanje kočnica.

Kroz niz padova, slomljenih prstiju i nagnječenja, stekli smo znanje potrebno za rješavanje problema. Naša iskustva nisu uključivala prisutnost bilo kakvih plodova mašte.

S vremenom se naš krug prijatelja proširio organski, a ne namjerno dodavan. Naša sposobnost da zadržimo fokus u školi nikada nije bila problem.

Nismo dobili lijekove za liječenje hiperaktivnosti. Odsutnost školskog psihologa i predanog učitelja nije nas omela da uspješno završimo školovanje.

U neposrednoj blizini naše škole nije bilo dilanja droge. Naše mogućnosti za zabavu bile su ograničene, bez pristupa popularnim igraćim konzolama kao što su PlayStation, Nintendo ili Xbox, i potpunim nedostatkom videoigara. Osim toga, imali smo samo 99 kanala na našoj televiziji.

Tada smo bili ograničeni na samo dvije mogućnosti, a druga je opcija postala dostupna tek poslijepodne; nismo imali pristup videorekorderima, surround zvuku, mobitelima, računalima, internetu ili chat sobama.

Naš društveni krug činili su bliski prijatelji, s kojima smo često provodili vrijeme.

Unatoč rizicima od pada s drveća i zadobivanja ozljeda kao što su posjekotine, slomljeni zubi ili udovi, naši roditelji nikada nisu pribjegli pravnom postupku.

Bez ikakvih negativnih posljedica mogli smo se baviti raznim aktivnostima kao što su igranje lukom i strijelom, gradnja snježnih utvrda, paljenje petardi za doček Nove godine, čitanje brojnih stripova.

Kako bismo provodili vrijeme zajedno i uživali u društvu, vozili bismo se biciklom ili pješačili, otrčali do prijateljeve kuće, pozvonili na vrata ili jednostavno ušli u njihov dom.

Suprotno uvriježenom mišljenju, roditelji nam nisu priskočili u pomoć davanjem jamčevine kad smo se našli u pravnim problemima. Zapravo, pokazali su razinu strogosti koja je premašila čak i zahtjeve zakona.

U analima povijesti, proteklih pola stoljeća pokazalo se kao doba produktivnosti bez premca. Naše trenutne kohorte iznjedrile su najizuzetnije inovatore i učenjake svih vremena.

Život sa slobodom, sposobnošću da se pogriješi, postignućima i povezanom odgovornošću postali su naš način života.

Jeste li i vi dio te iste generacije?

Čestitamo! Vrijedno je razmisliti o tome da ovo podijelite s kolegama pojedincima koji su imali sretno iskustvo istinskog djetinjstva, prije uplitanja pravnih stručnjaka, upravnih tijela i državnih vlasti koji su počeli nametati svoje predodžbe o tome kako bi se život trebao odvijati.

Možda bi bilo korisno da ovu poruku podijelite i sa svojom djecom kako bi stekla uvid u odgoj svojih roditelja.

Lijepi pozdrav kolegama generacijo i da napredujemo u nedogled! Svaki pojedinac među nama posjeduje esenciju anđela, opremljenog usamljenim krilom, koje nam omogućuje da lebdimo isključivo u zagrljaju drugih!

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *