Radim u Hitnoj službi i prije nekih 6 godina spasio sam život jednoj djevojci. Imala je 15 godina, pala sa skutera i doslovno mojom spretnom reakcijom uspio sam je održati na životu. Nakon toga je nisam ni vidio ni čuo išta o njoj.
Iskreno zanimalo me je kako je, da li ima posljedice i prije 2 mjeseca sam odlučio da je potražim. Kada sam je vidio nisam mogao da vjeruje, inače nikada ne plačem, ali tada mi je suza krenula iz oka. Vjerujte takve ljepote nema na cijelom svijetu. Visoka, zgodna, lijepa kao Bog… ma savršena u svakom pogledu. Kroz priču sa njom rekla mi je da studira i saznao sam da je čak i na tom polju savršena.
Kroz godine rada doživio sam mnogo toga, proživo svaša, bilo je trenutaka kada sam pomišljao da odustanem od ovog posla, ali sada, sada kada sam vidio, slobodno ću reći rezultat mog rada, mog odricanja… ne znam kako da opišem ono šta osjećam, ali malo je reći da sam ponosan na sebe.
